Da li je čoveku baš sve dato da zna i da li je usud da se njegova dostignuća okrenu protiv njega samog kad ode predaleko? Aleksandar Grotendik, osnivač moderne algebarske geometrije i jedan od junaka knjige Benhamina Labatuta, “Kako da razumemo svet”, primetio je: „Atome koji su rasparčali Hirošimu i Nagasaki nije razdvajao nekakav general svojim masnim prstima, nego grupa fizičara naoružana šakom jednačina.“

O takvim sjajnim umovima, matematičarima, fizičarima i hemičarima, koji su pokušali da razumeju svet, a onda im se on oteo kontroli, ili su se njihova dostignuća okrenula na štetu čovečanstva, pisao je Labatut u prozi, koja se 2021. našla u najužem izboru za Bukerovu nagradu.

Film o Robertu Openhajmeru, čoveku koji je učestvovao u stvaranju atomske bombe, trenutno je jedan od najgledanijih u svetu. Labatut se ne bavi Openhajmerom, ali njegovim romanom suvereno šetaju Albert Ajnštajn, tvorac teorije relativiteta i čuvene rečenice upućene Nilsu Boru “Bog se ne kocka sa univerzumom!”, zatim švajcarski proizvođač boja Johan Jakob Dizbah, koji je izumeo prusko plavetnilo, prvi moderni sintetički pigment, odnosno božansku boju neba, i nemački hemičar jevrejskog porekla, nobelovac Fric Haber. Haber je to isto prusko plavetnilo iskoristio za stvaranje otrova, koji će biti korišćen na frontu, u Prvom svetskom ratu, i u nacističkim logorima smrti, u gasnim komorama, u Drugom. Upravo njegova, od desetak životnih priča naučnika – aktera ove knjige, odlično pokazuje i lepotu i užase ljudskih saznanja.

Kada je shvatila kakvo je oružje za masovno uništenje izumeo njen muž, Haberova žena Klara Imervar, prva žena sa doktoratom iz hemijskih nauka u Nemačkoj, ubila se njegovim službenim revolverom.

To, ipak, nije sprečilo Habera da isplanira napad bojnim gasom 1915. na belgijsko seoce Ipres, gde su bile stacionirane francuske trupe. Zeleni oblak sa aromom ananasa i izbeljivača širio se poljem, da bi posle pola sata svuda okolo ležali mrtvi vojnici, zečevi, krtice i pacovi. Kao i u svim apsurdnim životnim situacijama, taj 22. april bio je jedan od najsunčanijih dana – kao stvoren za piknik.

Koliko je tanka linija između života i smrti dokaz je i Haberov izum od samo sedam godina ranije. On je prvi izolovao azot, neophodan za rast biljaka, i time rešio problem nestašice đubriva i enormne gladi koja je pretila rastućem čovečanstvu. Dotle su engleski pljačkaši vekovima masovno skrnavili egipatske grobnice i vadili, ne zlato, već skelete, jer su kosti sadržale azot. U Evropi su iskopali više od tri miliona kostura, uključujući i hiljade konja, stradalih u bitkama kod Austerlica ili Vaterloa. Pronalazak veštačkog đubriva revolucionarno je otkriće u dvadesetom veku.

Pa ipak, Haberovo ime ostaće upamćeno po pesticidu sa cijanidom, u gasnom stanju – ciklonu. Od ciklona B, u gasnim komorama, umreće njegova polusestra, zet, njihova deca i milioni drugih Jevreja. Poznati naučnik to neće dočekati. Preminuće 1934. sa pismom upućenim pokojnoj ženi. U njemu priznaje grižu savesti, ali ne zbog saučesništva u nebrojeno mnogo izgubljenih života, već zato što je njegov metod sintetizovanja azota toliko poremetio prirodnu ravnotežu, pa se plaśi da će budućnost sveta biti u rukama biljaka, a ne ljudi!?

Labatut u romanu izuzetno vešto kombinuje dokumentaristiku, nauku i fikciju. Sa njim učestvujemo i u matematičkim istraživanjima pomenutog Grotendika, istraživanjima koja će ga odvesti do ludila; prisustvujemo čitanju pisama sa rešenjima jednačine relativiteta i prvim nagoveštajima pojma crne rupe, koje iz ratnih rovova Ajnštajnu šalje veliki astrofizičar Karl Švarcšild, svedočimo magnovenjima i unutrašnjim lomovima kroz koje prolaze žestoki rivali, osnivač kvantne mehanike Ervin Šredinger, i utemeljivač principa neizvesnosti Verner Hajzenberg…

Zajedno sa Labatutom pitamo se i hoće li čovečanstvo proći kao njegovo drvo limuna – da li će davati najviše najsočnijih plodova upravo pred smrt. Ili će nas možda neki Noćni baštovan vešto presaditi. Ali, isključivo noću, pošto pospane biljke tada manje pate.

Knjigu, koju je Filip Pulman ocenio kao najoriginalnije štivo poslednjih godina, sa španskog je prevela Nataša Kovačević, a izdavač je Akademska knjiga.